Otpornost hrvatskog društva uslijed COVID-19 pandemije

The social resilience of Croatian society in the midst and aftermath of the COVID-19 pandemic

Iako istraživanje katastrofa ima dugu povijest u društvenim znanostima, ona su uglavnom usredotočena na lokalizirane prirodne katastrofe poput poplava, potresa i uragana ili na lokalizirane terorističke napade kao što je to bio slučaj s terorističkim napadima u Americi 11. rujna 2001. U tom smislu, radi globalnog obuhvata, COVID-19 pandemija spada u novije izazove u području, kako u pogledu primjerenih konceptualnih alata tako i metoda istraživanja. Dodatno, postojeći uvidi iz istraživanja fokusiranih na širenja virusa, primjerice onog povezanog sa širenjem SARS virusa 2003. godine, pokazuju da iako su epidemiološke mjere i strategije u tom slučaju bile u velikoj mjeri učinkovite u kontroliranju širenja virusa, epidemija ima negativne političke, etičke i socioekonomske učinke (Tognotti, 2013). Drugim riječima, u slučaju virusnih epidemija radi se o katastrofama koje imaju višestruke negativne posljedice. Projekt SOCRES vođen je pitanjem što jača kapacitete pojedinaca, skupina, zajednica i organizacija, ili društva općenito, da mogu pozitivno odgovoriti na prijetnje i negativne učinke katastrofa poput COVID-19 pandemije. Teorijski temelji projekta su rasprave o pojmu društvena otpornost koji se odnosi na kapacitete ljudskih zajednica da izdrže izvanjski uzrokovane šokove koji potresaju njihovu društvenu infrastrukturu te da se od njih uspješno oporave (Adger, 2000). Projekt istražuje tri široko postavljene determinante društvene otpornosti: (1) društvene odnose i mreže, (2) znanje, narative i medijske okviri, i (3) društveni metabolizam i institucijski kapaciteti. Budući da je društvena otpornost multidimenzionalni pojam, njegova razrada zahtijeva interdisciplinarni pristup kao i prikupljanje različitih vrsta empirijskih podataka i analiza. Iako je projekt u svojim temeljima sociološki, oslanjat će se i na teorijske i empirijske uvide iz političke ekonomije i političke ekologije. Koristit će se i različite metode za prikupljanje primarnih podataka kao što su intervjui, opažanja i upitnici te provoditi analiza sekundarnih podataka. Sudionici projektnih istraživanja bit će predstavnici šire javnosti, ali i stručnjaci, političari i aktivisti. Krovni ishod ovog projekta jest bolje razumijevanje sposobnosti prilagodbe, ali i pozitivne transformacije hrvatskog društva uslijed posljedica katastrofa kao što je COVID-19 pandemija. No, rezultirat će i boljim razumijevanjem društveno-kulturnih i institucionalnih preduvjeta za prilagodbu razvojnim ograničenjima koja su specifična za 21. stoljeće. Projekt će biti od interesa donositeljima politika, kao i organizacijama civilnog društva, posebice u pogledu specifičnih mjera koje se mogu poduzeti vezano uz jačanje društvenog kapitala, kriznu komunikaciju ili pak adresiranje širih okolišnih i ekonomskih izazova, a koje doprinose jačanju otpornosti hrvatskog društva.

Since social resilience is a multidimensional concept it requires an interdisciplinary approach and analyses of various scales and empirical sources. In this project we will be drawing on sociological concepts, but also bringing them together with insights from political economy and ecological economics. We will also be drawing on existing data and research instruments whilst building on them and enriching them. Different methods will be combined: interviews, observations, questionnaires and analysis of secondary data. Our respondents will be the general public, but also experts, politicians and activists. An overarching outcome of our analyses will be to have a better understanding of the coping, adaptive and transformative capacities of Croatian society during a crisis situation such as the COVID-19 pandemic. Empirical insights into different facets of social resilience in Croatia would be coherently represented in visual (i.e. Sustainability Doughnut visualisation of overall social resilience), analytical and narrative frames. This project will result in a better understanding of the social governance of epidemiological resilience and the socio-cultural and institutional adaptation to 21st century-specific development constraints. Therefore, the project will be of interest to policy-makers and civil society organizations in terms of its specific recommendations on measures which can be taken, particularly in relation to strengthening social capital, crisis communication and broader environmental and economic concerns, with the purpose of strengthening Croatia’s social resilience.

COVID-19 pandemija, otpornost

COVID-19 pandemic, resilience