izvor podataka: croris

Digitalne kulturne politike i digitalna transformacija kulturnog sektora

Rapids and Backwaters. Adapting Fast and Slow to a Digital Cultural Turn


Digitalizacija utječe na sve temeljne elemente kulturne proizvodnje i ekonomije: kulture stvaralace, ponudu i potražnju za kulturnim proizvodima, kao i na različite regulatorne mjere, kroz subvencije, zakonodavstvo ili druge vrste utjecaja kulturne politike. Digitalizacija sadržaja, digitalnih alata i digitalne distribucije promijenila je područje kulturne produkcije. Prag za stvaranje i distribuciju smanjen je, a ulazni troškovi za proizvodnju i/ili distribuciju kulturnih sadržaja vrlo su niski zahvaljujući jeftinoj i široko dostupnoj digitalnoj tehnologiji. Takav se razvoj može shvatiti kao prijetnja profesionalizmu ili kao demokratski blagoslov koji omogućava svima da se uz niske troškove uključe i dijele svoju kreativnost. Kulturna proizvodnja u sve većoj mjeri uključuje element samo-promocije i reputacijskog gospodarstva, no nedostaju nam saznanja o tome kako i u kojoj mjeri te promjene utječu na kulturne radnike, i saznanja o profesionalnim strategijama umjetnika i kulturnih djelatnika u ovoj situaciji. Digitalizacija kulture utječe na mogućnosti izbora 'korisnika' kulture koji svoj izbor vrši kroz čin klika. Posljedice za stvarne obrasce potrošnje te za poslovne modele i kulturnu politiku koji se moraju povezati s tim obrascima nisu jasne. Budući da se temeljna logika kulturne politike i autorskog prava temelji na analognoj i/ili materijalnoj proizvodnji i distribuciji kulturnih izričaja, digitalizacija predstavlja izazov za kulturnu politika općenito, a posebice za autorska prava. Autorsko pravo i prava intelektualnog vlasništva općenito u sve većoj je mjeri sastavni dio takvih politika. Kulturna politika nužno je orijentirana na vrijednost; prepoznavanje segmenata u kojima su tržišni mehanizmi neuspješni, osiguravanje proizvodnje, subvencioniranje distribucije i potrošnje, osiguravanje stvaralaštva, širenja i uvažavanja kulturne vrijednosti. Kombinacija vrijednosti sadržanih u bilo kojoj kulturnoj politici varira prema nacionalnom modelu takve politike i prevladavajućoj političkoj ideologiji, ali se obično sastoji od ekonomske i negospodarske vrijednosti. Ukratko, glavna razlika između sustava kulturne politike sastoji se u snazi nepovjerenja tržišta u proizvodnju i raspršivanje kulture kvalitete. To znači da je kulturna politika i kulturna proizvodnja obilježena dvostrukim skupom vrijednosti jer su kulturni proizvodi istovremeno i roba i simbolički objekti koji imaju i ekonomsku i kulturnu vrijednost. Project Rapids and backwaters ima za cilj istražiti kako digitalizacija utječe na različite vrste generiranja vrijednosti u području kulturne proizvodnje, kao i na koji su se način zakonodavstvo i regulativa – autorsko pravo i kulturna politika – prilagodili digitalnoj proizvodnji i distribuciji kulture. Glavna istraživačka pitanja koje projekt postavlja su: kako su se proizvođači i kreatori politika prilagodili digitalnoj transformaciji? Na koje je sve načine digitalizacija utjecala na stvaranje vrijednosti i tokove prihoda za kulturne radnike te kakve bi promjene u sustavu autorskih prava i u kulturnim politikama općenito bilo potrebno napraviti da bi se prilagodilo novoj realnosti koja je proizašla iz digitalne transformacije sektora i društva. Kako bi odgovorio na ta pitanja, projekt kombinira analizu politike, ekonomije i prakse kroz pet integriranih radnih paketa. Konzorcij projekta: Telemark Research Institute (koordinator projekta), University of Barcelona, Erasmus University Rotterdam, Mid Sweden University, University of Glasgow University of Southeast-Norway, University of Lucern, IRMO- Institute for Development and International Relations.

Digitalization affects all fundamental elements of cultural production and economy: cultural producers, supply and demand for cultural products, as well as various regulatory measures, through subsidies, legislation or other types of cultural policy influence. Digitization of content, digital tools and digital distribution have changed the field of cultural production. The threshold for the creation and distribution is lowered and the input costs for the production and/or distribution of cultural content are very low owing to cheap and widely available digital technology. Such a development can be seen as a threat to professionalism or as a democratic blessing that allows everyone to get involved and share their creativity at a low cost. • Cultural production increasingly includes an element of self-promotion and reputation economy, but we lack insight into how and to what extent these changes affect cultural workers, and knowledge about the professional strategies of artists and cultural workers in this situation. • Digitization of culture affects the choices of 'users' of culture who make their choices through the act of clicking. The consequences for actual consumption patterns and for business models and cultural policies that must be linked to these patterns are not clear. Since the basic logic of cultural policy and copyright is based on analog and/or material production and distribution of cultural expressions, digitization represents a challenge for cultural policy in general, and for copyright in particular. Copyright and intellectual property rights in general are increasingly an integral part of such policies. Cultural policy is inevitably oriented towards value, identifying market failures, ensuring production, subsidizing distribution and consumption, ensuring the creation, dissemination and appreciation of cultural value. The mix of values contained in any cultural policy varies according to the national model of such a policy and the prevailing political ideology, but it usually consists of economic and non-economic values. In short, the main difference between the cultural policy systems consists in the strength of the market distrust of the production and dissipation of quality culture. This means that cultural policy and cultural production are characterized by a double set of values, because cultural products are both goods and symbolic objects that have an economic as well as a cultural value. The project aims to investigate how digitization affects different types of value generation in the field of cultural production, as well as how legislation and regulation - copyright and cultural policy - have adapted to digital production and distribution of culture. The main research questions posed by the project are: how have producers and policy makers adapted to digital transformation? In what ways has digitization affected the creation of value and income streams for cultural workers, and what changes would need to be made in the copyright system and in cultural policies in general to adapt to the new reality that resulted from the digital transformation of the sector and society. To answer these questions, the project combines analysis of policy, economics and practice through five integrated work packages. Project consortium: Telemark Research Institute (project coordinator), University of Barcelona, Erasmus University Rotterdam, Mid Sweden University, University of Glasgow, University of Southeast-Norway, University of Lucerne, IRMO - Institute for Development and International Relations.


Digitalne kulturne politike; digitalna transformacija kulturnog sektora

Digital cultural policy; digital transformation of cultural sector

Znanstveno-istraživački projekti

nije evidentirano

nije evidentirano

01.03.2020

31.08.2023

https://rapidsandbackwaters.com/

EUR 8.617.809,40